A paranoid schizophrenic walks into a bar...

Wubba Lubba Dub-Dub

31.10.2017.

He Who Walks Behind the Rows

Djeca kukuruza je jedini film koji me plaho plašio kad sam bio mal i plav i više ličio na curicu nego na dječaka.
Kad nadodaš na to da sam horore gledao još dok sam u krevet pišao ima tu dodatnu težinu. Baš je jezu stvarao nekakvu.
Danas se horor filmovi svode na to da ti nakav duh hekne komodu punu tanjira iz čista mira i eto ti se prepo. Nije to fazon kume. Može i Otac na službenom putu biti horor da Malik, Malik na govno nalik svako malo hekne vitrinu kamenom.

I meni su svašta dali da gledam kad sam bio mali jbt. Nisu se nešto ni sekirali puno.
Mene dušu bilo stid gledati kako se ljubu i grlu na filmu a vamo gledo kako razapinju čovjeka na pravdi boga.
Jel Helovin ili nije?

30.10.2017.

You’re a kite dancing in a hurricane, Mr. Bond.

Kevin Spejsi prizno da je gej. Dobro jutro Kolumbo. Moj ga babo skonto prije des godina. Ima čovjek urođeni talenAt da prepozna gej personu.
Sjećam se ko da je juče bilo kad smo gledali Kajzera Sozea i veli babo miči mi ovog sa televizora vidiš da je peder. A ja na to velim ne barći daljinar dobar film ba. Ako sam ja mogao filmografiju Stivena MRTVOG Sigala odgledati sa tobom možemo i Kajzera oćejfiti.
Homoseksualnost i balkanjerosi. Od dva brata djeca.
Kontam da mu kažem da je i Stiiiven gej. Da mu pojebem koncepciju. Možda in d nekst epizoud of voking ded.
Sad mu šapućem na uho "Hail Hydra!". Moram ga nečim zajebavati.

Probo sam Henesi. Čisto da se seljak može pohvalit da je nešta plemenito kuso.
Otrov dede mi. Sa onim se kamenac sa kade skida koliko je grdan. Čim to crnje reperi havljaju ne mre valjat nikako.

Nađem u kući par stripova Zagora Te Neja - DUHA SA SEKIROM, Teks Vilera, Alana Forda ejoj moje radosti. Ne znam šta da si mi dao ne bih se onako simpltonski nasmijao. Pogotovo Alan Fordu.
Pišam se ja na njihove marvele i disijeve.

Jesam ja katastrofalno loš kad trebam prepričati nešta što se desilo. Još kad mi kaže de detaljno bolje mi šamar sveži. Ne umijem. Mogu u kratkim crtama, maštu i finese tebi ostavljam.
Kad malo bolje skontam to nam je familijarno.

Najmijegore bilo kad su me gonili de svojim rođacima kemiju objasnim ma popadaše djeca u srednjoj. Nije meni mrsko nego ono neće teoretski dio da nauči i pričo ja njemu/njoj ili magarcu isto ti ga dođe. Isto ko da brojeve ne znaš a hoš integral da riješiš. Riješićeš da ti ne kažem šta.

Moj krvosrodnik i linuks. Ko što bi reko englez: never gec old.

30.10.2017.

1000

Jubilarni 'iljaditi post.

Drugari smo petnes godina i neće da kaže ime djevojke. Neće da prizna da postoji ikako.
Nije da mahalam ali ako nam 90% besjede spadne na njegovo tipkanje na telefon hoću bar ime da joj znam. Nije da sam pitao prima li ga u dupe, voli li zlatni tuš ili šta meni padne već na pamet. Da mi je bivša pa da se zbog tog stidi pa inekako.
Nije da bi mi i to smetalo koliko mi nepovjerenje smeta. Rođeni rođak, polubrat, mi se jedared pohvalio kako mi je jebo bivšu i to pun sebe jbt ko da mi je život spasio kako je ponosit bio.
Da je bar kakva treba bila nego parmak.

Želudac mi ima pms. To je ono imaginarno čime nas žene zajebavaju. Čas je gladan, čas je sit, čas je opet gladan, čas mi muka, čas kiselina, čas baza, čas opet muka, čas najradije bih ga plastičnim zamjenio da se rodim opet.

Stran je koncept da sam i ja ljudsko biće. Da imam svoje želje, snove, nadanja, porive, strahove, bolove, stvari koje volim, stvari koje ne volim. Stran toliko da je opšteprihvaćeno da ja takvih stvari nemam u sebi. Mada, jebe se i meni više šta je opšteprihvaćeno šta nije. Bolje je tako.
Realna je mogućnost da će nekad doći trenutak kad budem težio tome da budem/živim sam. Da konačno ostanem rahat sa svim tim silnim stvarima koje ja ustvari nemam.

29.10.2017.

In throes of rage, I shall hone my craft.

Dosta je bilo.

27.10.2017.

Molimo unesite naslov vašeg posta.

Da me večeras nisu zvali kuko bih kako me ne zovu. Sad kad me zovu meni mrsko ići. Pretjerano i ja serem nekad. Generalno mi se MOŽE ugoditi sa rijetkim prenosima ko što je ovaj.

Vele nam gospodari naše sudbine more bit da se ukinu redukcije vode sa naglaskom na MORE BIT tj. zavisno od situacije.
Da vam Jack to prevede > ako vam u općini ne pobjedi ezdea nećete je imat nikako. Šlus.

Bude mi milo kad mi se neko javi nakon godinu-dvije ono nako. Samo da vidi šta ima i da ja vidim šta ima kod njega. Ja riječ on/ona riječ, razmjenimo iskustva i ćao. Drago mi je čuti da je nekoga krenulo, da mu sve ide i tako. Još draže mi je kad se mene sjete mada realno ne bi trebali.
Od svih naroda i narodnosti sa Dalmatincima se najbolje slažem i nekako su mi najdraži kroz život bili. Gospe im šta mi rade?

Dvije stvari su u životu sigurne. Smrt i da ću se svako jutro, do proljeća, iskihati ko životinja. Ha ne znam jel mi preko noći mali gremlini ili goblini sipaju biberče u nozdrve zrno po zrno ili šta se ovo dešava. Podbuhnem izjutro ko tijesto za uštipke. Sad mi se jedu uštipci. Nema niko na svijetu više nutele i karamele od mene a da palačinaka i uštipaka nema za lijeka.
Znao bih napraviti ali mi je mrsko. Ne zajebava mi se oko šporeta ovaj mjesec. Dobro, 3-4 mjeseca.

Ovo mi treba.


Noviji postovi | Stariji postovi

A paranoid schizophrenic walks into a bar...
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Zar iko klika ovo?

...
Is it the scars? Do you wanna know how I got them? Come here. Hey! Look at me. So I had a wife, beautiful, like you, who tells me I worry too much. Who tells me I ought to smile more. Who gambles and gets in deep with the sharks... look at me! One day, they carve her face. And we have no money for surgeries. She can't take it. I just want to see her smile again! I just want her to know that I don't care about the scars. So... I stick a razor in my mouth and do this...to myself. And you know what? She can't stand the sight of me! She leaves. Now I see the funny side. Now I'm always smiling!

MOJI FAVORITI
Javni dnevnik jedne pekarke
Doskočice - Quips
genikameni
Go Ask
kako ne kontaš?
recidiv
Florence
Saudade, meu amor?
kamilica
Can't be tamed.
Gillian Dempsey
Postapokalipto
DEADLY NIGHTSHADE
who cares
Raznosiš mi blato po kući
less magic than we used to be
A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..
Rise and shine
ma dobro je, haj
Prosjek.
Blog before time
Beautiful disaster
Ludim, dakle postojim
Bring the system down
Diary of a weirdo
Tales From The Asylum
Darkness is my nature
Osećanja. O. Sećanja.
U urbanoj sahari života
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Najdraže traže tek onda kad odu.
Undisclosed desires
.. difference between mist and fog is visibility..
* THE ANATOMY OF ROCK*
Let Your Mind Run Wild
Laprdam_sta_stignem
ein jeder engel ist schrecklich
Izmedju mene i tebe tama.......
Tragovi u snijegu
Osećaji...
Omne vivum ex vivo
Thorns, Roses and Asses
dvije tri rijeci
Love struggle
Izgubljena u sadasnjosti
*Alejom mog života*
Superpenzioner
Potraži me.. ♥
1312
u Haosu je Red..
više...

BROJAČ POSJETA
235271

Powered by Blogger.ba