A paranoid schizophrenic walks into a bar...

Wubba Lubba Dub-Dub

07.04.2017.

Lone Wolf

Nismo za sve stvoreni definitivno.
Postoji ono što se zove sudbina. Svakom je predodređena koliko god se ti sizifovski naprezao da nešta promijeniš činjenica je da postoje stvari van naše kontrole. Jednostavno mora tako biti. Što prije okreneš glavu u drugom smjeru gdje možeš nešta uraditi to bolje.
Ja bar nisam nikad do sada odustao od nečega u životu koliko god mi se isti ili ja sam sebi posrao na glavu. Probaj opet i opet i opet i milion puta opet dok kvantitet preraste u kvalitet.
Postojale su cca. 3 stvari oko kojih se ja godinama lomim da se uhvatim zelene grane jer eto mislio sam da bi mi svanulo generalno u životu 1/3 od toga da ubodem. Kako se ova priča razvija očito je ne da je 0/3 nego -1/3.
Zadnjih desetak dana po gruboj procjeni mene su u te tri stavke psihički izmasakrirali da ja tih desetak dana sjedim i buljim u pod. Imam ja prenosa raznoraznih i slikovitih ali da sjedim katatoničan i buljim u pod je novi level moje psihe.
Ono što sam ja uradio je da sam te tri stavke prekrižio iz života recimo zauvijek da moje buljenje u pod ne preraste u sastavni dio mog života. Sva preostala energija, bez živaca jer njih nema, ide u sopstvenu guzicu. Figurativno.
Nije ovo jedna od onih maloljetnih "novi/nova ja" dijareja nego ne mogu više brate mili. Nemam više tih godina, ni živaca, ni uslova, ma nemam ba ja ništa. Nema za šta pas da me ujede. Ovoliko materijala se skrckalo u mene i još ništa. Tabula rasa.
Nisam sebe sredio što je, za normalno ljudsko biće mojih godina, ponižavajuće i neću sebe da perem nizašta. Ja sam rezultat svojih (ne)djela.
Svetog trojstva se odričem jer moram da spasim sebe. Moram. Ja mrzim moranje ali postoji razlog što se moranje zove moranje. Alternativa moranju je znamo svi šta a ta mi opcija nikad nije bila privlačnija kao sad. Skontaj sad kakva se koplja meni lome u glavi sad ali nejse. Mislim da bi mi bilo nešta da je drugačije tj. normalnije.
Na kraju krajeva mogu se ja ovdje šprdati sa drugima, sa sobom, nasmijavati raju, valjati gluposti na kraju i ja sam živo biće. Imam i ja srce i dušu ili sam imao nekad ne znam ni ja sam više.
U najgorem slučaju niko nije gladan ostao jelda?

A paranoid schizophrenic walks into a bar...
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

Zar iko klika ovo?

...
Is it the scars? Do you wanna know how I got them? Come here. Hey! Look at me. So I had a wife, beautiful, like you, who tells me I worry too much. Who tells me I ought to smile more. Who gambles and gets in deep with the sharks... look at me! One day, they carve her face. And we have no money for surgeries. She can't take it. I just want to see her smile again! I just want her to know that I don't care about the scars. So... I stick a razor in my mouth and do this...to myself. And you know what? She can't stand the sight of me! She leaves. Now I see the funny side. Now I'm always smiling!

MOJI FAVORITI
Soundtrack za život
DEADLY NIGHTSHADE
Panta Rei
Kuda ideš kada odeš?
Otkinuta stranica mog sna
Raznosiš mi blato po kući
maleni kamicak
Go Ask
Let Your Mind Run Wild
himmelen er ikke grensen.
Osećanja. O. Sećanja.
.. difference between mist and fog is visibility..
u Haosu je Red..
Гипнозы ♥
* THE ANATOMY OF ROCK*
Heliophilia.
Rahat No More
A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..
Osećaji...
moj bijeli labude
U urbanoj sahari života
Zovem se Crvena
ma dobro je, haj
ein jeder engel ist schrecklich
Ti i Ja….. Dva Smo Svijeta Različita …….
Djevojka u mojim ustima
Blog before time
.. potraga za pravim ..
Ludim, dakle postojim
Doskočice - Quips
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Zašto gavran liči na pisaći sto?
Pješčanik
Tales From The Asylum
Postapokalipto
Priče s igrališta
1108
Superpenzioner
screaming inside
Sutra ujutru pojedi mi snove.
Diary of a weirdo
Undisclosed desires
Laprdam_sta_stignem
Rise and shine
Gillian Dempsey
Mjesečevi Prsti
Beautiful disaster
Ulica sjećanja!
Slike iz polja
~p e r l e~
više...

BROJAČ POSJETA
254922

Powered by Blogger.ba