A paranoid schizophrenic walks into a bar...

Wubba Lubba Dub-Dub

07.04.2017.

Lone Wolf

Nismo za sve stvoreni definitivno.
Postoji ono što se zove sudbina. Svakom je predodređena koliko god se ti sizifovski naprezao da nešta promijeniš činjenica je da postoje stvari van naše kontrole. Jednostavno mora tako biti. Što prije okreneš glavu u drugom smjeru gdje možeš nešta uraditi to bolje.
Ja bar nisam nikad do sada odustao od nečega u životu koliko god mi se isti ili ja sam sebi posrao na glavu. Probaj opet i opet i opet i milion puta opet dok kvantitet preraste u kvalitet.
Postojale su cca. 3 stvari oko kojih se ja godinama lomim da se uhvatim zelene grane jer eto mislio sam da bi mi svanulo generalno u životu 1/3 od toga da ubodem. Kako se ova priča razvija očito je ne da je 0/3 nego -1/3.
Zadnjih desetak dana po gruboj procjeni mene su u te tri stavke psihički izmasakrirali da ja tih desetak dana sjedim i buljim u pod. Imam ja prenosa raznoraznih i slikovitih ali da sjedim katatoničan i buljim u pod je novi level moje psihe.
Ono što sam ja uradio je da sam te tri stavke prekrižio iz života recimo zauvijek da moje buljenje u pod ne preraste u sastavni dio mog života. Sva preostala energija, bez živaca jer njih nema, ide u sopstvenu guzicu. Figurativno.
Nije ovo jedna od onih maloljetnih "novi/nova ja" dijareja nego ne mogu više brate mili. Nemam više tih godina, ni živaca, ni uslova, ma nemam ba ja ništa. Nema za šta pas da me ujede. Ovoliko materijala se skrckalo u mene i još ništa. Tabula rasa.
Nisam sebe sredio što je, za normalno ljudsko biće mojih godina, ponižavajuće i neću sebe da perem nizašta. Ja sam rezultat svojih (ne)djela.
Svetog trojstva se odričem jer moram da spasim sebe. Moram. Ja mrzim moranje ali postoji razlog što se moranje zove moranje. Alternativa moranju je znamo svi šta a ta mi opcija nikad nije bila privlačnija kao sad. Skontaj sad kakva se koplja meni lome u glavi sad ali nejse. Mislim da bi mi bilo nešta da je drugačije tj. normalnije.
Na kraju krajeva mogu se ja ovdje šprdati sa drugima, sa sobom, nasmijavati raju, valjati gluposti na kraju i ja sam živo biće. Imam i ja srce i dušu ili sam imao nekad ne znam ni ja sam više.
U najgorem slučaju niko nije gladan ostao jelda?

A paranoid schizophrenic walks into a bar...
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

Zar iko klika ovo?

...
Is it the scars? Do you wanna know how I got them? Come here. Hey! Look at me. So I had a wife, beautiful, like you, who tells me I worry too much. Who tells me I ought to smile more. Who gambles and gets in deep with the sharks... look at me! One day, they carve her face. And we have no money for surgeries. She can't take it. I just want to see her smile again! I just want her to know that I don't care about the scars. So... I stick a razor in my mouth and do this...to myself. And you know what? She can't stand the sight of me! She leaves. Now I see the funny side. Now I'm always smiling!

MOJI FAVORITI
recidiv
*Alejom mog života*
Saudade, meu amor?
Florence
Beautiful disaster
Laprdam_sta_stignem
Go Ask
Postapokalipto
Ludim, dakle postojim
Thorns, Roses and Asses
Darkness is my nature
Soul Elevator
Javni dnevnik jedne pekarke
Superpenzioner
kamilica
Potraži me.. ♥
1312
dvije tri rijeci
Osećanja. O. Sećanja.
ma dobro je, haj
the story of a girl
A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..
u Haosu je Red..
Tragovi u snijegu
Love struggle
.. difference between mist and fog is visibility..
Djevojka u mojim ustima
Gillian Dempsey
Life in 24.
U urbanoj sahari života
∂αυgнтєя σƒ тнє ηιgнт
Undisclosed desires
Blog before time
Raznosiš mi blato po kući
Kramponi i fore
Osećaji...
classywonderwal
ein jeder engel ist schrecklich
Let Your Mind Run Wild
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Omne vivum ex vivo
Zovem se Crvena
Teren je težak Sudija te krade Igraš kao autsajd
Sunshine mixed with a little hurricane
Tales From The Asylum
E moje blonde, sve ste anakonde.
Pješčanik
Prosjek.
Can't be tamed.
Mjesečevi Prsti
više...

BROJAČ POSJETA
229186

Powered by Blogger.ba