Znate, da prostite unaprijed a vala i ne morate, jebeno je kad vam se dobar dio života zasnivao na iluziji, laži, obmani. Čitav život pričaš i pričaju ti jedno a ono ustvari drugo. Naravno ja ne bih bio ja kada ta istina ne bi bila nešta loše.
Devastirajuće loše.
Sebe sam dosad ubjeđivao da me ama baš ništa više ne može toliko negativno iznenaditi i ko zna po koji put šamarčina, ona šoferska, preko usta.
Rekoh ja nedavno da ne znam glumiti. Da mi ne ide ono go with the flow. Da se nikome ne ulizujem, prilagođavam, umiljavam etc e sad moram. Nema, znači doslovce nema izlaza, nema alternative nego...ponašaj se kako je dosad bilo.
Znaš drago mi je da sam saznao istinu o tebi. O nama troma. Nije bajka Bože dragi ni 1% bila već...ako me čuješ, a čvrsto vjerujem da si uvijek u mom srcu, reci mi šta ja da radim?
Žrtvovati sebe za više dobro ili istinom srušiti sve?